Mi olakšavamo živote deci oboleloj od raka i njihovim najbližima pružajući praktičnu, emotivnu i materijalnu podršku.
Mi smo nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka koje sačinjavaju roditelji, lekari, medicinsko osoblje i svi ljudi dobre volje.
 
  • Psihosocijalna pomoć i podrška roditeljima

    Psihosocijalna pomoć i podrška roditeljima

    Na kursu je bilo prisutno 20 učesnika. Najveći broj učesnika ove radionice su roditelji koji su prošli kroz traumatsko iskustvo obolevanja deteta od maligne bolesti i procesa lečenja koje, u nekim slučajevima, nije imalo pozitivan ishod. Učesnici su motivisani da pomažu onima koji se tek suočavaju sa dijagnozom maligniteta i lečenja, jer iz sopstvenog iskustva znaju koliko je emotivne podrške, ali i osnovnih informacija, u tim teškim vremenima potrebno, da bi se čovek osećao manje bespomoćno, beznadežno i očajno. Radionica je i osmišljena kao početni program edukacije «neprofesionalaca» iz osnovnih metoda psihološkog savetovanja, kako bi, osim «sluha» za probleme pojedinaca i porodica ugroženim malignom bolešću bili opremljeniji da što efikasnije pomognu. U isto vreme radionica je i prilika da se procene i preispitaju lična spremnost, kapaciteti i sposobnosti za ovu nadasve humanu ali i odgovornu delatnost.

    U grupi je vrlo brzo uspostavljena prijatna atmosfera tako da su učesnici mogli slobodno da razmenjuju svoje ideje i iskustvo. Vidljiva je potreba učesnika da pričaju o sopstvenim bolnim iskustvima koja nisu proradili, tj. na kojima nisu radili, što ih čini izuzetno psihološki ranjivim. Ovo može predstavljati izvesnu opasnost da se u njihovom altruistički motivisanom radu sa roditeljima poistovećuju sa njima i ponovo preživljavaju ličnu traumu, što bi povećalo rizik od izgaranja i iscrpljenosti. S toga se preporučuje da se organizuju redovne grupe podrške za roditelje.

    Na kraju radionice učesnici su ispunili anonimni evaluacioni upitnik, čiji će rezultati biti predstavljeni.

    1. Na prvo pitanje o zadovoljstvu sadržajem seminara 95% učesnika (njih 19) je odgovorilo da su «vrlo zadovoljni» sadržajem seminara, dok je jedan učesnik izrazio «delimično» zadovoljstvo.
    2. Kao najkorisnije teme učesnici su odabrali: razne veštine (uspostavljanja kontakta, šta sa ćutanjem), zatim razmenu iskustava, prepoznavanje sopstvenih osobina
    3. Dok je 90% učesnika (njih 18) saglasno da nema nekorisne teme, dvoje učesnika je navelo da je najmanje korisna tema «priča o smrti deteta», i «saopštavanje dijagnoze od strane lekara»
    4. Svih 20 učesnika (100%) je ispoljilo pozitivan stav prema načinu izlaganja i radu voditelja. Ocene su bile izražene na različite načine, od «odlično», «kvalitetno i korisno», do vrlo ličnog kao «puno Vam hvala na jednom divno provedenom danu sa Vama. Osetila sam puno razumevanja i emocija od Vas»

    I na kraju mogu da kažem da je za mene lično ova radionica bila jedno izuzetno iskustvo, po osećajnom tonu, dirljivim pričama, ljudskoj hrabrosti, borbenosti, a iznad svega o pozitivnim lekcijama naučenim iz patnje.

    Branka Kordić
    voditelj