Mi olakšavamo živote deci oboleloj od raka i njihovim najbližima pružajući praktičnu, emotivnu i materijalnu podršku.
Mi smo nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka koje sačinjavaju roditelji, lekari, medicinsko osoblje i svi ljudi dobre volje.
 
  • Edukacija medicinskog osoblja u Nišu

    Edukacija medicinskog osoblja u Nišu

    Na odeljenju hemato-onkologije Dečje bolnice u Nišu održana četvrta edukacija medicinskog osoblja, pod nazivom Komunikacija sa decom i adolescentima koji su oboleli od različitih malignih bolesti i njihovim roditeljima, Reči su prozori ili zidovi.
    Edukaciju organizovali Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka, NURDOR i Srpska asocijacija za psiho-onkologiju, SAPO pod stručnim vođstvom mr sci Tamare Klikovac.
    Edukaciji prisustvovalo ukupno 12 učesnika, 5 medicinskih sestara, 3 doktora, psiholog Odeljenja i vaspitači.
    Ciljevi edukacije bili su:

    • Povećati svest medicinskog osoblja o važnosti empatične komunikacije sa bolesnom decom i adolescentima i njihovim roditeljima.
    • Ukazati na razlike koje postoje u starom, rigidnom medicinskom modelu u pristupu pacijentima i novom, bio-psiho-socijalnom modelu.
    • Povećati svest medicinskog osoblja o tome da empatična komunikacija iz pozicije adekvatno treniranog pomagača u nevolji istovremeno, može da redukuje razne psihološke reakcije dece i mladih ali i stres kod osoblja.
    • Upoznati medicinsko osoblje sa svetskim i evropskim standardima u psiho-onkologiji tj. u pedijatrijskoj psiho-onkologiji, u okviru koje se istovremeno posvećuje pažnja zaštiti mentalnog zdravlja obolele dece i adolescenata i njihovih porodica ali i zaštiti medicinskog osoblja, koje se često zbog težine posla suočava sa profesionalnim stresom i simptomima sindroma izgaranja.
    • Senzibilisati medicinsko osoblje za psihološke potrebe obolele dece i adolescenata
    • Osnažiti medicinsko osoblje da reaguje iz empatijske pozicije prepoznavanja potreba dece i mladih i iz stava pomagača u nevolji.
    • Upoznati medicinsko osoblje sa specifičnostima uzrasta dece i adolescenta i sa karakteristikama stresne i krizne životne situacije kroz koju prolaze zbog teške bolesti najmlađeg člana porodice.

    Sadržaj seminara i način rada je bio isti (sa manjim izmenama) kao i na prethodnim edukacijama.

    Edukaciju su činila dva dela:

    1. Teorijski deo (prezentacije)

    2. Praktični deo (radionički rad u krug sa svim učesnicima)

    Pre početka rada učesnicima je dat anonimni upitnik.
    U okviru dva teorijska dela, kao uvodi za praktičan rad, održane su 2 prezentacije:

    1. Prva prezentacija se odnosila na svetske i evropske standarde u pedijatrijskoj psiho-onkologiji i o komunikaciji (šta sve čini komunikaciju; koji su principi uspešne komunikacije u radu sa decom i adolescentima koji od početka lečenja i hospitalizacije prolaze kroz razne faze, stresne i krizne situacije; koje su odlike dobrog pomagača u nevolji; kako na decu i adolescente i njihove porodice deluje bolest a kako njihova zajednička patnja deluje na nas, koji sa njima delimo težinu situacije od pocetka lečenja; razlike u modelima pristupa pacijentima “ stari medicinski model i novi, bio-psiho- socijalni model).

    2. Druga prezentacija se odnosila na empatiju (šta je empatija; različita shvatanja empatije; koje su karakteristike empatične osobe; sta odlikuje ne-empatičnu osobu; isticanje primera iz prakse).

    Na početku seminara osoblje je bilo informisano o prethodno održanim edukacijama (pokazane su fotografije).

    Seminar je zamišljen tako da bude spoj teorijskog rada, praktičnog rada na sebi i grupnoj koheziji i rad na primerima iz prakse. Ideja je bila da se iz ličnog doživljaja učesnici pokrenu da misle o osobinama onih osoba sa kojima su voleli ili nisu voleli da komuniciraju.

    U okviru edukacije održane su i dve radionice.

    Prva radionica je održana po sledećem scenariju:

    Uvodni deo

    • Voditelj daje kratak uvod o načinu radioničkog rada i kaže mi se svi međusobno poznajemo, sada ćemo raditi na način koji će nam omogućiti da se upoznamo sa još nekoliko aspekata i na novi način.
    • Koja vam prva reč pada na pamet u vezi sa prezentacijom koja je održana? Razmena u krug a voditelj na flip-čartu piše komentare učesnika. Rezimira na kraju.
    • Hajde da se malo opustimo, kažite vaše ime i pridev koji počinje prvim slovom vašeg imena a da vas karakterise.
    • Kada bi vas neko pitao da se predstavite pokretom, koji bi to pokret bio tipičan za vas.
    • Zatim se učesnicima daju aforizmi i mudrosti da pročitaju i da odaberu samo jedan od svih ponuđenih a kriterijum je da im najviše odgovara u ovom momentu.

    Centralni deo

    • Voditelj daje instrukciju grupi da se svako seti osobe sa kojom je voleo da razgovara u detinjstvu ili u adolescenciji -Koje su karakteristike te osobe, šta pamtite da vam je prijalo kod te osobe... Razmena u krug i pisanje na čartu.
    • Voditelj daje instrukciju grupi da se sete osobe sa kojom nisu voleli da razgovaraju i sa kojom su izbegavali da razgovaraju. Sta je bilo neprijatno kod te osobe? Razmena u krug i pisanje na čartu.

    Druga radionica je održana nakon prezentacije o empatiji i odnosila se na rad na primerima. Učesnicima su ponuđeni primeri iz prakse (svako je izvukao po jedan primer) koji je glasno pročitao svima u grupi i rekao šta bi uradio ili rekao u situaciji koja je opisana u primeru. Cilj druge radionice je bio uvežbavanje konkretnih veština empatičnog reagovanja na konkretnim primerima iz prakse.

    Na kraju je sledila usmena razmena o utiscima i popunjavanje evaluacije edukacije.

    Iz upitnika i evaluacije seminara može se videti kako medicinsko osoblje sa odeljenja hemato-onkologije iz Dečje bolnice u Nišu adekvatno procenjuje probleme komunikacije, (ne) poželjne osobine u raznim oblicima komunikacije i poželjne osobine dobrih pomagača.

    Na osnovu odgovora sa upitnika stiče se utisak da svi učesnici veoma dobro znaju koje su to osobine koje su poželjne za uspešnu komunikaciju uopšte a za komunikaciju sa bolesnom decom, posebno. Ceo tim i Odeljenje ostavlja utisak da se vodi računa o potrebama dece i roditelja i da se oni osećaju nekako odomaćeno na Odeljenju.